o formulama i prevođenju, pertlama i još po nečem...




Ja sam profesor fizike. Nisam to baš tako planirala, niti sam znala da želim. Niti sam ikada mogla i sanjati koliko ću taj poziv zavoleti. Predajem u školi koja dozvoljava da mi časovi budu onoliko kreativni koliko moja kreativnost doseže. E sad, poneko od vas zna nas fizičare - nismo mi baš od najrazigranije i najraspevanije fele. Od najnamrgođenije - e o tome bi već moglo da se priča...


Mi smo (čast izuzecima) kreativni iz ilegale. I još, na većini sveta, čudne načine - jer svoju kreativnost izražavamo na samo nama poznatom jeziku. Recimo ovako:






Ovo je delić mog diplomskog rada iz 1988. godine. Da... imam ja i godina. I iskustva šarolikog prikupljenog tokom njih. Na svoj diplomski sam nabasala pre par nedelja, i od onda se pitam kako li sam tako lako odustala od ove svoje kreativnosti.


Jedan od odgovora mi je dala juče jedna pametnica kojoj predajem. Nešto ju je žuljelo na času, pa je vrcajući na sve strane, u jednom momentu buntovno ispalila: Neću to tako! Ja sam introvertna, ne volim ljude. He - pomislih - našla si to da kažeš jednoj fizičarki... 'Dobro došla u klub dušo'. U klub usamljenih i povučenih. Ne, ne nužno i vidno povučenih. Mogu to biti i vrlo glasne individue, poput nje, ili mene. Ali definitivno u klub onih koji se povlače.


Sad, bilo bi logično da se u svojoj usamljenosti povučeš u svoju kreativnost. Samo tamo vreba ta ogromna usamljenost koje se bojiš. Tako da se najčešće uputiš u suprotnom smeru - kreneš da se odvajaš od onoga što je tvoje, ne bi li ostali pristali na tebe. Makar je to bio moj pokret - odustadoh od nauke.


Ne, nije to bila baš sasvim svesna odluka. Nekako je i mozak prestao da sarađuje, nejednom više nisam mogla da učim i zaputila sam se put pravljenja porodice, privatnih biznisa i koječega još. Tako već tridesetak godina krčim sebi neki put, ponekad kroz bespuća baš čudnih životnih džungli. I evo me sad ovde, na mestu na kom me plaćaju da nekog nešto naučim. A kroz to, uspem koješta da naučim i sama.


Počesto me deca ( roditelji... i poneki kolega...) pitaju da li bih mogla da predajem fiziku bez formula. Jer, zna se da niko ne voli formule. Stekla deca, u toku školovanja, alergijsku reakciju na formule, ne razumeju ih, ne vole i boje ih se. Pomislim ponekad: 'Pitate li nastavnicu muzičkog, da li bi mogla da vam predaje bez zvuka'... Ipak, nije da ne pokušam. Pretražujem net, nalazim video klipove, opisujem fizičke pojave rečima i... ma ljudi, što ne ide, ne ide. Fizika prosto nije Poznavanje prirode. 


Fizika je nauka, koja se priča jezikom formula. Tačka. Fizičari najbolje pričaju jezikom formula.
 


Pa ću tako i ja sad da pričam jezikom koji mi je blizak, logičan, koji razumem i volim. Pričaću o jednoj pojavi kojom se fizika ne bavi direktno, ali kako je ona nauka o prirodi - a mi smo ljudi deo prirode, koliko god se trudili da se od nje odvojimo - eto nas ipak na terenu za koji je zadužena fizika - dakle može formulom da se objasni.



Želela bih da kažem poneku o lošem prevođenju. Ili igri gluvih telefona. Ili iskrivljavanju - ako bismo koristili jezik NLP-a.


To vam je, znate, ona situacija, kad ja učeniku kažem: 'Veži pertle da ne padneš', a on ode kući i kaže: 'Rekla mi ona luda fizičarka da sam šljampav'. A onda moja direktorka dobije poduži mail od roditelja o tome kako sam nazvala njihovo dete aljkavim probisvetom, uz poduži elaborat o strukturi školskog sistema, načinu izbora profesora i apsolutnoj nepotrebnosti izučavanja nekih predmeta - čitaj: briši fiziku iz plana i programa. Onda se ja pitam: Ok, kojim li bi zapregom upravljao sad dotični roditelj da neko nekada nije naučio fiziku onog koji je smislio četvorotaktni motor, i o tome raspredam sa drugaricama na kafi, ali ništa posebno drugo ne uradim. Sem što sebe uhvatim u Kalimero-nepravda stanju, kad se durim što su me obične razvezane pertle katapultirale u lonac pun netrpeljivosti. Dobro, setim se ovde i da sam BFRP, pa posegnem za Willow i pomognem sebi da rasterećenija idem dalje.


Stekli ste sliku, zar ne?


I juče, pred prvi čas starešinstva, pade mi na pamet da je od svih pravila koja imamo u školi, možda najvažnije da ih naučim pravilu o pravilnom prevođenju. A kako drugačije jedan fizičar da objasni svet oko sebe, i misli iz sebe, nego formulom. Pa evo te formule (alergične molim za strpljenje i poverenje):





Nazovimo ovu formulu: POŠTUJ SLOVA! Ili: Ne brkaj P i B. Ili prosto: POŠTUJ!


Kao i svaka formula u fizici, i ova predstavlja jedan zakon. Ovo je zakon koji kaže: 


Biće i ponašanje nisu isto!

Dobro, 'ajde sad, k'o što je i red u fizici, da vidimo pojedinačno svaku od veličina prikazanih u formuli.


P je ponašanje - to je ono što radimo. Odvežu nam se pertle, pa šetamo sa odvezanim pertlama. Vičemo ponekad, ili se durimo. Plačemo, smejemo se, poskakujemo od sreće ili urlamo u najvećem zanosu. Get it? 


B je biće - mi kao ljudsko biće - najsavršenije u, do sada nama poznatom, Svemiru. Apsolutno neodoljivo, divno, jedinstveno - ono koje je dobilo dar života i postojanja onakvo kakvo jeste. To je ono šta smo mi. Biće je osoba koja se ponaša, onaj ko izvršava neko ponašanje. Jednom, više puta ili češće. Shvatili? Super!


Dakle, kada kažem: 'Učenik me slagao u vezi sa izostankom sa časa' - tada govorim o ponašanju učenika. Neko je jednom rekao nešto što nije istina (što i kamera ume da potvrdi). Tu rečenicu mnogi čuju kao uvredu na biće, kao da sam nekoga nazvala lažljivcem i time da obeležila žigom po obrazu, da se vidi za vjek i vjekov. Jedna izgovorena laž, pa još u pubertetu, daleko je od toga da je neko lažljivac, najmanje koliko smo mi daleko od Aldebarana (koji je 65 svetlosnih godina daleko od Sunca). O svetlosnim godinama ne bih sada - shvatili ste - DALEKO JE!


Kada ocenim odgovaranje sa ocenom 3, to znači da u principu učenik na pola pitanja nije znao odgovor, u toku tog odgovaranja. Nikako ne znači da je to dete koje vredi za tri, koje pola stvari u životu ne zna. Niti da je glup, neuspešan, nesposoban i netalentovani luzer. Za neverovati je koliko kretaivni ljudi umeju biti u ovom procesu brkanja B i P. Ta ocena ne znači ništa drugo, sem da je na tom odgovaranju učenik pokazao znanje koje se brojčano ocenjuje ocenom 3. Jer da znači nešto drugo - posle moje prve dve ocene iz fizike (shvatili ste već da su obe bile trojke?) - ne bi na sajtu škole ispod mog imena pisalo: profesor fizike - zar ne? A piše.


Ono što je lako promenljivo u gornjoj formuli je P. Mi možemo lako da menjamo ponašanje. Skinemo majicu i više nismo u zelenoj majici. Nastavimo da šetamo svetom u nekoj drugoj boji, neko vreme. Dok ne rešimo da se ponovo presvučemo. U nešto još lepše za nas.


Na žalost, često ne poznajemo gore pomenutu formulu i zakon koji opisuje, pa umemo da kažemo : ovo sam ja - ja sam neko ko blebeće bez prestanka, koga ništa ne zanima ili ko čarka druge. Ja sam onaj koji uvek kasni na časove. To je jače od mene, jer to sam ja.


O, da, čula sam i ovo: Ja sam to - onaj kome su uvek odvezane pertle. He! Kako sad sa tim?


Nije ni lako ni jednostavno. Ili baš jeste i lako i jednostavno, ali ne želimo to tako da vidimo. Pisaću o tome neki drugi put. Idem sad da uživam sa svojim apsolutno neodoljivim, jedinstvenim đacima, ne baš uvek primerenog ponašanja (kako i dolikuje pubertetlijama), u vožnji brodom.


A za kraj, citirala bih deo jednog članka:


Na osnovu toga koliko ljudi u nekoj zajednici razlikuju ponašanje od osobe koja se ponaša, može da se meri civilizacijski stepen te zajednice. To se najbolje vidi u slučaju konflikta: tamo gde većina ljudi razlikuje postupak od osobe, tipičan konflikt je takav da neko jasno osuđuje nečije ponašanje ili želju, dok istovremeno ima pozitivan stav prema drugome kao osobi. U tim zajednicama su kritika i poštovanje povezani. U onim zajednicama gde ne uviđaju razliku između ponašanja i bića, konflikti su povezani sa dehumanizacijom drugoga kao osobe, sa osećanjima prezira i mržnje, ponižavanjem i nasiljem.





5 коментара:

Mirela је рекао...

Super je tekst! :-)

katin špajz је рекао...

Hvala! Tvoja pohvala posebno znači. Odavno nisam ništa pisala, malo ko uopšte više i čita.

Tanja Djordjevic је рекао...

Ma ko ne cita ja procitala SUPER!!!!

katin špajz је рекао...

Hvala ti Tanja! Ti si jedno super svestrano biće, tim pre mi kompliment još više prija.

Unknown је рекао...

Bravo!Ovo je fantastičan prikaz. :)