Mnogi mi u
poslednje vreme pričaju o gotovo nestvarnom osećanju praznine koje ih iznenada
zapljusne. Svako ima neku svoju sliku tog trenutka - u vidu ponora koji se
otvori između dva koraka, tuposti koja odjednom obhrve ili ogromnog staklenog
zvona kojim kao da su poklopljeni. Čini im se da sve vide, a da ih ništa ne
dotiče. I niko ne sagledava uzrok.
Kao Bahov
praktičar, brzo ću reći: Mustard je za to odličan. I jeste, uzimanjem Mustarda
ovakvi trenuci se prorede toliko da imamo osećaj da su potpuno nestali. Mustard
pomogne da se napravi divna harmonija osećanja sreće i razboritosti. Posle
jedne ili nekoliko flašica sa Mustradom u kombinaciji, ponori se više ne
otvaraju, ili ne u onolikoj meri kao pre, i trebalo bi da smo mirni. I budemo
mirni. Samo ti iznenadni napadi umeju da budu toliko razorni, praznina koja
zapljusne bude poput namerno podmetnute noge dok negde bezbrižno trčimo, i to
se ne zaboravlja. Želimo da saznamo zašto nam se to dogodilo i u tom saznanju
da se nekako osiguramo da se neće ponoviti. Makar sam ja to jako želela, i ta
me želja nije napustila dugo posle izlaska iz intenzivnog negativnog Mustard
stanja.
Napadi
negativnog Mustard stanja, u vidu navale
tmurnog raspoloženja i osećenja potpune bespomoćnosti i besmisla, bili su deo
moje svakodnevice pre nekoliko godina. Posle
ispijene dve flašice Mustarda, uglavnom su nestali. Kad bi se javili,
znala sam da ako uzmem Mustard nestaće – i nestali bi, ali nešto u meni nikako
nije moglo da se umiri. Odakle dolazi tolika praznina? Kada ću moći da budem
sasvim sigurna da se neće ponoviti?
http://brankorajcevic.com/ |
Jedan od
odgovora pronađoh u knjizi Ditmara Kramera New
Bach Flower Therapies, u kojoj on daje objašnjenje uzročno posledičnih veza
negativnih stanja koji se tretiraju Bahovim esencijama što naziva šinama. Tako
objašnjava dva puta, tj dve šine kojima se stiže u negativno Mustard stanje.
Jedna od njih počinje bivanjem u negativnom Mimulus stanju i ja se u njoj
prepoznah.
Ukoliko smo u
negativnom Mimulus stanju, dakle u velikim strahovima izazavanim realnim
okolnostima u kojim se nalazimo, strahovima tolikim da nemamo volje i snage,
niti poriva da o njima pričamo, tada ne osećamo da imamo hrabrosti ili samopouzdanja za konstruktivni
pokret. Čini nam se da smo nemoćni da rešimo problem. Naš nas problem toliko zaokupi,
da postepeno uđemo u proces u kome potpuno zaboravimo šta je empatija i šta
znači biti od pomoći drugima. Ne osećamo da ima ičega u nama što bi ikome bilo
od pomoći. Dođemo nekako u stanje svesti u kome nam se čini da samo mahnito
hvatanje za druge, za koje smatramo da im je bolje, može da nam pomogne.
Počnemo tako da pričamo bez prestanka o svojim problemima o kojima smo dugo
ćutali, bez osećanja da li to ikoga zanima. Potpuno izgubimo osećaj da postoji
mogućnost da se zagledamo u dubine sopstvene duše i tamo pronađemo oslonac.
Preuzimamo negativno Heather ponašanje ne bismo li pronašli mesto na kome smo
sigurni. U zavisnosti kakav smo tip ličnosti, manje ili više napadno pričamo
svima, ili makar mnogima, o svojim mukama. A kako je potpuno nemoguće da nam
spoljni svet obezbedi toliko potreban osećaj unutrašnje sigurnosti, počinjemo
jasno da osećamo da nam nešto suštinski nedostaje. Susretnemo se sa ponorom i
prazninom koji zjape u nama. Oni se pojave iznenada i veoma su intenzivni i
mogu imati razne forme od melanholije do izražene anksioznosti, ali je svima
zajedničko da ih ne povezujemo ni sa čim iz realnog života. I eto ga Mustard
negativno stanje.
Kada lekcija koja
dolazi iz negativnog Mimulus stanja, ne bude savladana, to stanje se kompenzuje
negativnim Heather stanjem, koje rezultira stanjem dekompenzacije, koje u ovom
slučaju bude Mustard negativno stanje, iz koje osoba više ne može da nađe čak
ni prividan izlaz. To stanje liči na ćorsokak u koji se ušlo i ne može se
izaći. Prepoznavanje i tretiranje ovog stanja ima prioritet u
terapiji. Rezultati se mogu pokazati i tretiranjem recimo Mimulus stanja ili Heather
stanja, ali problem će se zaista rešiti samo ako se počne rešavati Mustard
stanje.
http://brankorajcevic.com/ |
Kako sada
vidim, ovo objašnjenje može da se primeni na moje iskustvo - na onu mene koja
je pre nekoliko godina imala intenzivne napade iznenadne anksioznosti, koji su
bili umireni Mustardom, ali ne i potpuno iskorenjeni. Posle toga je sledio
period u kome su me divni i iskreno pažljivi ljudi oko mene, srećom po mene, upozorili
da davim svojom pričom o tome šta sam sve preživela, pa sam uzimala Heather. To
je rezultiralo time da sam se sve jasnije suočavala sa realnim nedostatkom
hrabrosti da se suočim sa događajima oko mene. Tek kad sam u više navrata
uzimala Mimulus, stanja iznenadnih anksioznosti su u potpunosti nestala, jer
sam prestala da preskačem iz Mimulusa u Heather pa u Mustard, iz nemogućnosti
da naučim lekciju koju je Mimulus imao nameru da me nauči. Bočica sa Mustardom
već podugo skuplja prašinu na mojim policama, nije mi potrebna. Ali zato za Mimulusom neretko posegnem, posebno
kad shvatim da me hvataju strahovi koje ni sa kim ne želim da podelim. Znam na
koji način najlakše ispadnem iz ravnoteže i da je izgradnja vrline hrabrosti
suočavanja sa svakodnevicom uz Mimulus moja priča. Sad je konačno sve jasnije i
sigurnije.
http://brankorajcevic.com/ |
Fotografije preuzete sa sajta http://brankorajcevic.com/ uz odobrenje autora, na kome sam beskrajno zahvalna. Hvala Branko!
1 коментар:
Odličan članak i iskustvo, mada teško-dobro objašnjeno:)
Постави коментар